Kršćanska obitelj – obitelj nesavršenih

Pripremila: s. Kata Ostojić

Četvrtak, 19. svibnja 2011.

Govoreći o kršćanskoj obitelji potrebno je reći da je ona u svojoj biti onakva obitelj koja neće biti usmjerena na samu sebe. Zbog toga se neće bojati ni vjetrometine kojoj će biti izložena. Ta vjetrometina povijesti, svijeta, života još će je više učvrstiti u nakani biti otvorenom i spremnom suočiti se s bilo kakvim izazovom koji će se na nju sručiti i pokušati je pritistnuti različitim životnim tegobama.

Kako prepoznati istinsku kršćansku obitelj?: „Gledajte kako se ljube“ su riječi koje treba usaditi u usta drugima. To je znak po kojemu bi trebalo prepoznati kršćansku obitelj. Je li to pak puko idealiziranje, bijeg od stvarnosti ili je moguća realnost?

Dovoljno je pogledati vlastitu obitelj pa ćemo lako zaključiti da baš i nije ona idealna kršćanska, kakva bi trebala biti: prepirke, svađe, sukobi među supružnicima ili braćom i sestrama, mrzovolja, depresija... I sve ovo je u suprotnosti s Isusovim riječima:“Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge“ (Iv 13,35). To je ljubav koju Isus traži od nas, on je tako činio pa proizlazi da i mi to možemo činiti: „Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge“ (Iv 13,34). Ukoliko nas ne vodi ljubav karakteristična Kristu u opasnosti smo upasti u dvije zamke. Jedna je svrstavati obitelji i ljude u dvije različite kategorije: u Isusove učenike i u one koji to nisu. A nije na nama odlučiti tko jesu, a tko nisu Kristovi učenici. A druga zamka nas zatvara u vlastite neuspjehe i grijehe. Umjesto potpuna pouzdanja u Krista, radije gledamo u vlastita ograničenja. Danas se mnogo govori o rastavama braka, ali tek će se na nebu saznati za izniman boj ljubavi koji su vojevali mnogi muževi i žene, te su ostali sjedinjeni unatoč olujama života.

Kršćanska obitelj je dakle obitelj nesavršenih, obitelj grešnih ljudi, obitelj ljudi koji su od ovoga svijeta. Ali kršćanska obitelj je i obitelj ljudi koji gledaju vertikalno, koji svoje uporište vide i u transcendetalnoj diemnziji svog bitka. Takva obitelj neće biti obitelj idealnih nego obitelj realnih idealista.

Prema knjizi Christine Ponsard „Vjera u obitelji“, priredila s. Kata Ostojić